četvrtak, studeni 12, 2009
DOBERMANO PASMINI:Srednje velik, snažan i mišićav pas kojeg odlikuju elegantno kretanje, brzina i temperament. Glava je klinasta, plitka i jako mršava. Kupirane uši nosi uspravno. Tijelo je u načelu kvadratno, pri čemu taj pojam u odnosu na elegantne tjelesne linije nije previše precizan. Kretanje je elastično - hoda kao da je na opruzi. To je pas miješane krvi Njemačkih pinčeva, Tirinških ovčara, Njemačkog ptičara,rotwielera , Engleskog hrta i Manchesterskog terriera. Dlaka je kratka, tvrda i gusta, crne, tamno smeđe, plave ili pješčane boje sa smeđim, oštro određenim pjegama. Visina mužjaka je do 72 cm, težina od 40 do 45 kg. Dočekaju 14 godina starosti. OPČENITO:TEŽINA ---> 40 - 45 KG
VISINA ---> do 72 cm
ŠTENCI ---> do 5
ŽIVOTNI VIJEK ---> 14 godina
PONAŠANJE:Dobermann je prijateljski nastrojen i staložen , veoma je odan članovima svoje porodice. Voli djecu. Poželjni su srednje temperamentni i srednje oštri psi. Zahtjeva se srednji prag tolerancije i iritacije uz dobar kontakt sa vlasnikom. Dobermann uživa u radu i treba da ima dobre radne sposobnosti, hrabrost i srčanost.
Potrebno je da je samopouzdan i neustrašiv , ali u isto vrijeme prilagodljiv i dobro socijaliziran pas.
KOVRČAVI BIŠONO PASMINI:
Atraktivan, prilagodljiv, veseo i živahan, bišon ima brojne poklonike otkad se pojavio iz sjene 1970 - ih godina. Osim što je prvorazredan pas za pratnju, ova pasmina je odvažna i izdržljiva - u Norveškoj su farmeri otkrili da se može dresirati za okzpljanje ovaca.
Veseo, živahan, prijateljski raspoložen, zanimljiv i nježan mali kućni ljubimac. Uživa u šetnji. No, njegova duga kovrčava dlaka zahtijeva priličnu njegu. Vrlo ga je teško šišati i podrezivati, pa je za to najbolje dogovoriti se s uzgajivačem.OPČENITO:TEŽINA ---> 3 -6 kg
VISINA ---> Neprelazi 30 cm
ŠTENCI ---> 3 - 5
ŽIVOTNI VIJEK ---> 14 godina
PONAŠANJE:
Izuzetno živahni i talentirani, laki za obuku kao osmatraći (alarm dog). Nježni, veseli po prirodi, oni su privlačni, šarmantni, razigrani, cak imaju i malo klaunovskog u sebi. Vole djecu i igraju se beskrajno dugo s njima
PITONPitoni su dio porodice kržljonoški. Osobine navedene u članku o njima odnose se i na pitone.
Zmije iz roda
Python, pravih pitona, nastanjuju stari svijet
, no prije svega Afriku, južnu i jugoistočnu
Aziju. Zmije iz drugih rodova potporodice Pythoninae nastanjuju iAustraliju. U zadnje vrijeme pitoni kao bioinvazori osvajaju dijelove Novog sijeta (Florida). Europu u prirodi pitoni ne nastanjuju.
Pitoni su oviparni. Ženke legu od 15 pa do i više od 100 jaja, a oblik je od vrste do vrste različit. Za razliku od većine drugih reptila koji legu jaja, ženke pitona provode poseban oblik brige o leglu. Kako bi zaštitile svoja jaja, omotaju se oko legla, štiteći ih na taj način dva do tri mjeseca, dok se mladi ne izvale iz jaja. Jedna ili možda i više vrsta mogu regulirati temperaturu unutar legla povisujući vlastitu temperaturu treperenjem mišića, ili ju snižavaju labaveći omatanje oko jaja i puštajući zrak u leglo
.Iako se porodica u koju spadaju pitoni u nekim jezicima čak naziva "divovske zmije", nisu sve vrste ove potporodice doista velike. Jedna vrsta iz roda
Antaresia (vrsta
A. perthensis) naraste jedva do 70 centimetara. Ali su zato u rodu pravih pitona (
Python) najveće zmije na svijetu, koje mogu doseći i najveću dužinu blizu 10 metara.
AMERIČKI PATULJASTI SOMIĆ (CVERGL)Dosegne do 25cm... Porodica americkih somova(Icataluridae).. a neki od porodica prenesenih u Europu u našim vodama poznate kao američki ili smeđi somić(Ictalarus nebulosus)... Što se tiće hranjenja svi somovi spadaju (bez iznimke) u grabežljive ribe stoga vole i koji "mesni zalogajcić".. Somić se prirodno mrijesti od ždo svibnja pri temperature vode oko 18 -20 stup,Matice tj ženke postaju spolno zrele u 3 god života kada u parovima zalaze u plitku vodu gdije grade jednostavna gnjezda.To su plitke jamice tj udubljenja obložena vodenim biljem gdje ženka odlaže ikru u obliku večih nakupina koji su pojedina jaja međusobno čvrsto priljepljena.Mužijak ih oplođuje,nakon čega oba roditelja brižno čuvaju ikru,a poslje licinke i predlicinke.cŒak i angažiraju peraje da bi im u okolnu vodu stalno obogačivali kisikom..ribici ga zovu cvergl.. nocna mora za ribice jer jede skoro svaki mamac.. Vrlo izdržljiva riba kojoj nije potrebna velika cirkulacije niti mnogo kisika.. voli zamućenu vodu..Jatašica koja se vrlo brzo razmnožava.. Poprilićno je teško bilo koju drugu ribu uz njih držati jer kako narastu tako sve ostale ribe im postanu plijen.. također se hrani ikrom.. Tijelo mu je sluzavo, bez ljuski.. prakticki je potpuno slijep i koristi svoje brciće kao osjetilo.. oboružan je i bodljama tako da prakticki nema prirodnog neprijatelja osim soma i vecih štuka..
Osobno najveci primjerak koji sam vidjela jnarastao do 30 cm i progutao je jednu oveću štuk.
Nevjerojatno je to što taj mali cvergl može...
Crvenkapica je ribica sjajne bijele boje, crvene kapice, svih dvostrukih peraja osim leðne, raskošnog repa, jajolikog oblika s poželjnom dubinom tijela od 2/3 dužine.Ova vrsta zlatne ribice dobivena je selektivim uzgojem prije nekoliko stoljeca. Koliko se zna ne postoje divlji primjerci ove ribice. Poznata je upravo po svojoj crvenoj kapici. Ribica dobiva kapicu tek u dobi od 3-4 mjeseca kada se tkivo na glavi pocinje debljati i rasti. Kapica je razvijena u potpunosti u starosti od jedne do dvije godine. Upravo zbog crvene kapice, koja je podložna bakterijskim i gljivicnim infekcijama crvenkapica se ne preporuca pocetnicima. Da bi se ribica i njezina kapica razvile u potpunosti i bez problema potrebno je održavati savršenu kvalitetu vode. Sve manje od toga za ovu vrstu je neprihvatljivo.Buduci da spada u orande, koje su jedan od najvecih varijeteta zlatnih ribica potrebno im je osigurati veliki akvarij od minimalno 100l i racunati na vjerojatnost da ce im trebati veci. Najveca oranda dugacka je 38cm u tijelu bez repa, a uobicajena velicina za orande, pa tako i crvenkapice je do 18cm.Akvarijska voda mora biti bogata kisikom, a filtracija mora biti izuzetno jaka jer su i one kao i sve zlatne ribice veliki zagaðivaci vode, a istovremeno ne toleriraju nikakvo zagaðenje. Izuzetno je važno da ima vrlo raznoliku prehranu buduci da s ostatkom zlatih ribica spada u svejede. Osim uobicajenih pahuljica i listica, bitno joj je davati hranu s dodatkom spiruline, daphniju, sušenu artemiju. Granulice i štapice potrebno je prije hranjenja otopiti u vodi jer od tvrde hrane zbog svoje specifiène graðe može imati problema s mjehurom. Osim kupovane, potrebno ih je hraniti i 'domacom' hranom koja ukljucuje grašak, mrkvu, salatu, špinat, cvjetacu, papriku, krastavce, rajcicu. Jesti ce i sve ostale vrste voca i povrca, ali je potrebno pripaziti i ne davati previše agruma ( najviše jednom mjesecno) i krumpira ( zbog sklonosti debljanju). Ovu se hranu može spremiti i zajedno u tzv. gel hranu koja je izmeðu ostalog korisna i kod lijecenja ribice.Također je dobro da crvenkapica na raspolaganju uvijek ima akvarijskog bilja, pogotovo lemnu minor ( vodenu lecu) koja joj pomaže u poticanju probave i sprjecavanju eventualnih problema s mjehurom.Smrznutu i živu hranu nije preporuèljivo davati zbog mogucnosti bakterijskih i parazitskih infekcija. Zbog svog atraktivnog izgleda crvenkapice se cesto prodaju u neadekvatne uvjete, u male akvarije i kugle, gdje ne mogu preživjeti. Takoðer ne toleriraju velike oscilacije temperature, kao ni hladnu vodu. Najniža temperatura na kojoj se drže ove ribice trebala bi biti 18°C, ali ih je daleko bolje držati na temperaturama od 22 - 24°C.Upravo zbog ovog razloga crvenkapice nije poželjno stavljati u vrtna jezerca osim u izuzetno blagom podneblju.Kao i ostale zlatne ribice i orande se razmnožavaju polaganjem jaja. Mužjaci u doba parenja dobivaju sitne bijele tockice na škrgama što je na crvenkapicama zbog njihove bijele boje malo teže primjetiti. Ženka koja nosi jaja ce postati okruglija. Razliku u spolu je teško primjetiti prije mrijesta, ali bi u pravilu ženke trebale biti vece, a mužjaci sitniji i raskošnijih peraja.Crvenkapica je izuzetno društvena ribica i dobro ce se slagati sa svim vrstama tzv. fancy varijeteta.Obicnu kometu ili karasa nije dobro držati niti s orandama, niti s drugim mirnijim varijetetima zbog razlika u temperamentu i temperaturi koju zahtijevaju.
srijeda, studeni 11, 2009
Shubunkin je tip "zlatne ribice" sa jednostrukim repom, uocljive prema narancastim, bijelim, crnim i plavim tockicama (mrljama). Najpoželjnijom se (među uzgajivacima) smatra
plava koloracija. Tako se procijenjuju vrijednima oni primjerci cijih je barem 25% tijela plave boje. Selektivnim uzgojem (kuliranjem) nastoje se postići i naglasiti željene karakteristike vezane za koloraciju, oblik tijela i duljinu repa. U jezercima u kojima prevladavaju obicne zlatne ribice, uz manji broj shubunkina, kod križanog potomstva se karakteristike shubunkina
postupno gube (To sam primijetila i u svojim jezercima). Oblikom tijela shubunkin lici na obicnu tzv. komet (comet) zlatnu ribicu tj. carassius auratus, cija je on i podvrsta. Shubunkini su nešto manji od kometa te narastu 15-ak centimetara. Ponekad se naziva i tockastom zlatnom ribicom, calico zlatnom ribicom ili harlekinom. Ova je vrsta razvijena u Japanu (prema nekim podatcima u Kini) , prije 100-injak godina ukrštanjem calico fantail-a sa comet zlatnom ribicom, da bi se stvorio otporan plivac jarkih upaljivih boja. U Kini ga nazivaju -
Chuwen-chin. Zbog svoje otpornosti shubunkin je
prigodan za uzgajivace pocetnike, a zbog vizualne atraktivnosti omiljen je među vlasnicima vrtnih jezeraca koji u njemu, kao i ja, vide lijepu nadopunu zlatnim nijansama kometa. Ženke polažu oko 1000 jaja koja se izlegnuť
za 6 dana. Mladi punu koloraciju postignu za otprilike 6 mjeseci.
Postoje 3 glavna tipa shubunkina:
Bristolski
Londonski
Japansko/Americki. Varijet poznat kao bristolski subunkin stvoren je u Bristol Aquarists Society u Engleskoj.
CRNA MAMBAMambe uglavnom, nakon prvog ugriza, napadaju još nekoliko puta. Njihov vrlo djelotvoran otrov sadrži prvenstveno različite nervne otrove.Bez korištenja protuotrova, ugriz jedne od mambi za čovjeka je u pravilu smrtonosan. No najopasnije je, ako neka od mambi ugizom ubaci svoj otrov u jednu od glavnih krvnih žila
. Tada za terapiju ostaje samo nekoliko minuta vremena.
CRNA MAMBA nije dobila ime po boji tijela. Tijelo joj je sive ili smeđe boje. Ime je dobila po gotovo sasvim crnoj usnoj šupljini. Veličinom koja može biti i veća od 4 metra, to je najveća otrovnica Afrike. Kao teritorijalna životinja, ona lovi uglavnom u okolini svog legla. No, brzinom koju može postići u lovu od oko 20 km/h, to je i najbrža zmija na svijetu. U slučaju opasnosti, ona će pokušati pobjeći. No kad je ugrožena, vrlo brzo postaje vrlo agresivna. Ugrizom izbacuje oko 100 miligrama svog smrtonosnog otrova - to je oko deseterostruko više od smrtonosne količine za odraslog čovjeka (10-15 grama). Žrtva se uguši jer otrov dišne mišić
nedjelja, studeni 8, 2009
ENGLESKI KOKER ŠPANIJEL O PASMINI:Engleski Koker Španijel je srčan, energičan, veseo i dopadljiv, ljubak i nježan pas. Ovaj živahni pas je izvrstan sa dijecom: nježan i uvijek spreman za igru, ali ne trpi mnogo zadirkivanje. Druželjubiv je sa strancima, umjeren u lajanju i izvršava, sa puno poštovanja, date mu naredbe. Izvanredan je kao pas za druženje. Opčenito je ovo vrsta koju treba dosta izvoditi vani, iako postoje i rezervirane jedinke. Temperament šroko varira. Neke kuje znaju biti dominantne i ne bi trebalo da imaju nedominantne vlasnike. Mužijaci, sa druge strane su mnogo više spremni za suradnju. 'Poljski' tip je možda previše aktivan za dobrog ljubimca. Trening kokera mora biti veoma pažljiv, ali ipak strog, pošto je ova pasmina veoma osjetljiva, a sa druge strane, nezavisna i inteligentna. Dobro se ponašaju sa mačkama u kući. Prema istraživanju iz 2002 godine, provedenom nad 487 kokera, samo 1% pasa je agresivno na ljude i 2% je agresivno na druge pse..OPČENITO:TEŽINA ---> 12,5 - 14,5 KG
VISINA --->
38 - 39cm (Ž)
39 - 41cm (M)ŠTENCI --> 5-6
ŽIVOTNI VIJEK ---> 13 - 14 godinA
